Dok u bosanskohercegovačkom društvu vrlo teško pronalaze svoje mjesto, mladi ljudi sa ovih prostora postižu uspjehe širom svijeta. Bosansko-njemački glumac, Edin Hasanović dobio je veliko priznanje na dodjeli nagrade "Zlatna kamera" u kategoriji mladih glumaca u Njemačkoj.

Ovaj 23-godišnji mladić, kao beba, ratne 92. godine, sa majkom je otišao u Njemačku, ali nije zaboravio svoje porijeklo i svoj identitet. U intervjuu za Radio Bosne i Hercegovine govorio je o noći koju smatra vrhuncem svoje karijere, o glumačkim počecima i o želji da snima na Balkanu.

Da li je za Vas nagrada iznenađenje?

Jeste, jako veliko iznenađenje. Čudio sam se što me zovu, zašto plaćaju hotel za mene. Nadao sam se da je Golden Camera razlog. Noć je bila nezaboravna. Noć moga života!

Kakav je osjećaj kada vidite da vam aplaudiraju Oskarovke Džulijan Mur, Helen Miren?

To je bilo kao san. Još kad sam video da je Helen Miren na bini pričala o meni, imitirala me. To tek sada razumijem. Kad gledam sam sebe na televiziji, ne mogu vam opisat.

Na dodjeli nagrada kazali ste da Vas je majka 1992.godine dovela iz Bosne u najtežim okolnostima i zapitali se, tako javno, koliko ljudi koji sada dolaze u Njemačku imaju takav potencijal i imaju mogućnost da se popenju na binu kao režiseri ili glumci. Složićete se – malo je njih koji imaju tu privilegiju i čast.

Jeste. Zato što su Nijemci jako čudna nacija, koja u prvom redu misli na sebe. Mogu da razumijem kako se osjeća taj narod koji dolazi sad u Njemačku, zato što sam i ja bio jedan od njih 1992.godine. Majka me je uz pomoć Crvenog križa kao bebu dovela u Njemačku i uz majčinu pomoć naučio sam njemački, trudio sam se da se školujem i da radim ono što volim. To je gluma 100%. i dali su mi mogućnost. Mislio sam da je to dobar znak da im kažem odakle dolazim, da sam bio izbjeglica i da sad ovdje stojim sa nagradom. Stajala je čitava sala, razumjeli su moju poruku.

Iako živite u drugoj zemlji, gradite svoju karijeru na drugom jeziku, niste zaboravili maternji jezik, niste zaboravili svoj identitet i porijeklo.

Maternji jezik mi nije najbolji. Na njemačkom jeziku radim, pričam, mislim, ali ja igram kolo, pjevam sevdalinke, familija mi je u Bosni. Znači nisam zaboravio. Teško je imati dva identiteta, biti Nijemac i Bosanac. Mislim da sam makar te noći uspio.

Kako ste gradili svoju karijeru? Kako ste se odlučili da budete glumac?

Nikad se nisam odlučio za glumu, gluma se odlučila za mene. To je umjetnički posao i ne može se odlučiti. To je nešto u meni, ja gorim za to. Sa 7 godina sam već držao govor, zamišljao sam kako će to biti kad jednom dobijem Oskara. Uvijek je to bilo smiješno mojoj familiji. Sa 12 godina majka me odvela na dvije audicije. Obje sam dobio. Posebno mi je jedna od njih otvorila puno vrata. Jedna serija u kojoj sam imao mogućnost da radim 4 godine. Tako je to došlo jedno po jedno. Već 10-11 godina to radim i ta noć je bila vrh moje karijere.

Šta trenutno snimate u Njemačkoj?

Kreću filmovi koje sam zadnje godine snimao. Imao sam mogućnost da snimam sa Lazarom Ristovskim. Prvi ili drugi put da snimam na mom, bosanskom jeziku, i tome se jako radujem. Film “Na kratku distanc” je jako važan. Vidjećemo šta će se sve promjeniti kroz Golden Camera. Želim da mi se ukaže prilika da snimam na Balkanu, balkansku priču, na “balkanskom” jeziku.

Edin Hasanović: Nikad se nisam odlučio za glumu, ona je odabrala mene

Komentari (0)